Imajući u vidu svoje ponašanje ljudi iz Ego centra počeli su da brinu. Da li je tačno da su oni zapravo ambalaža kozmetičkog proizvoda za negu lica? Verovatno do ove misli ne bi ni došli da nije bilo tog malog, belog, koštunjavog Krajslera.
-Zašto? O, zašto rekoh? Zašto baš nama? – uzvikivali su s mukom građani Ego centra.
Veoma teško je bilo breme koje im je palo na ramena. Bili su prinuđeni da razmišljaju sopstvenom glavom, bez putokaza i naređenja ljudi sa vrha. Ljudi sa vrha. Da li ih je iko ikada upoznao? Stari Ajderken je pričao da ih je video. Bila je to jedna od njegovih omiljenih priča, pored one kako je video aždaju koja mu je probušila bubnu opnu ali da ju je on ubio nožem od pola sečiva. Takoreći, ljudi iz Ego centra su počeli da shvataju. Počeli su da shvataju kako su zapravo bili primorani da veruju u neke stvari i da rade neke stvari. Shvatali su, da se nisu razlikovali. Da su svi bili isti i da se nikada nisu zapitali:
-Zašto ja sve ovo radim? Koja je moja uloga u životu? Zašto živim?
Ljudi sa vrha su počeli da se brinu. Teško im je padalo ovo breme. Oni su samo želeli da ne bude Drugačijih i raznovrsnosti. Proklet bio taj Krajsler! Baš on od svih stvari u Ego centru je morao da shvati! Naravno moraće da ga uklone što pre.
-Pre nego bude kasno, braćo – rekao je starac sa vrha
-Zašto? O, zašto rekoh? Zašto baš nama? – uzvikivali su s mukom ljudi sa vrha.
Krajsler je počeo da se brine. Znao je da će biti uklonjen. Ionako, zašto je morao da posumnja? Zašto jednostavno nije zaboravio na to i nastavio da čami na vrhu brda. Nije se osećao prijatno. Nije znao da li će ljudi da mu veruju. Ipak, tolike godine su živeli sa tim da je on Bog.
-Kako su bili toliko glupi - pomisli Krajsler – za ime svega, ja sam drvo! Kako su mogli da poveruju da sam ja neka vrsta Boga? Kako sam ja, na prvom mestu, mogao da poverujem da sam Bog? Ja puštam granje i plodove! Ali kako onda pričam i razmišljam? I zašto se neko ponaša kao narator ove priče? I… bezvredno je. Ljudi sa vrha su premoćni. Oni neće odustati. Ljudi će zbog njih jesti istu hranu, gledati iste filmove, slušati istu muziku. Neće biti strasti.
-Zašto? O, zašto rekoh? Zašto baš nama? – uzvikivali su s mukom građani Ego centra.
Veoma teško je bilo breme koje im je palo na ramena. Bili su prinuđeni da razmišljaju sopstvenom glavom, bez putokaza i naređenja ljudi sa vrha. Ljudi sa vrha. Da li ih je iko ikada upoznao? Stari Ajderken je pričao da ih je video. Bila je to jedna od njegovih omiljenih priča, pored one kako je video aždaju koja mu je probušila bubnu opnu ali da ju je on ubio nožem od pola sečiva. Takoreći, ljudi iz Ego centra su počeli da shvataju. Počeli su da shvataju kako su zapravo bili primorani da veruju u neke stvari i da rade neke stvari. Shvatali su, da se nisu razlikovali. Da su svi bili isti i da se nikada nisu zapitali:
-Zašto ja sve ovo radim? Koja je moja uloga u životu? Zašto živim?
Ljudi sa vrha su počeli da se brinu. Teško im je padalo ovo breme. Oni su samo želeli da ne bude Drugačijih i raznovrsnosti. Proklet bio taj Krajsler! Baš on od svih stvari u Ego centru je morao da shvati! Naravno moraće da ga uklone što pre.
-Pre nego bude kasno, braćo – rekao je starac sa vrha
-Zašto? O, zašto rekoh? Zašto baš nama? – uzvikivali su s mukom ljudi sa vrha.
Krajsler je počeo da se brine. Znao je da će biti uklonjen. Ionako, zašto je morao da posumnja? Zašto jednostavno nije zaboravio na to i nastavio da čami na vrhu brda. Nije se osećao prijatno. Nije znao da li će ljudi da mu veruju. Ipak, tolike godine su živeli sa tim da je on Bog.
-Kako su bili toliko glupi - pomisli Krajsler – za ime svega, ja sam drvo! Kako su mogli da poveruju da sam ja neka vrsta Boga? Kako sam ja, na prvom mestu, mogao da poverujem da sam Bog? Ja puštam granje i plodove! Ali kako onda pričam i razmišljam? I zašto se neko ponaša kao narator ove priče? I… bezvredno je. Ljudi sa vrha su premoćni. Oni neće odustati. Ljudi će zbog njih jesti istu hranu, gledati iste filmove, slušati istu muziku. Neće biti strasti.
Нема коментара:
Постави коментар